Dobro Došli u Plesni Klub Modus

Modus je moja plesna obitelj

Modus nije za mene bio samo studio, to je bio moj drugi dom, kao što je i mnogim plesačima danas. Modus je moj drugi tata, treneri su bile druge mame, a plesači moje sestre i braća. Bio je to moj parkić, mjesto gdje sam odrasla. Tamo sam doživjela prve padove i neuspjehe, ali i prve male i velike uspjehe. U Modusu sam naučila što znači raditi sa srcem, što znači odustati i ponovno ustati, i što znači pripadati. To je mjesto gdje se cijeni trud, predanost, disciplina i ljubav prema plesu. Gdje je kvaliteta uvijek važnija od kvantitete. Mjesto gdje svi proplešu, očvrsnu i narastu. Danas, iako više nisam dio kluba, s ponosom pratim njegov rast.

MODUS za mene predstavlja puno više od plesnog studija

U MoDuSu sam provela cijelo svoje odrastanje, od vrtića pa sve do fakulteta. To je razdoblje koje me oblikovalo, ne samo kao plesačicu, već i kao osobu. Tijekom svih tih godina prošla sam brojne nastupe ali ono što najviše ostaje u srcu su ljudi- prijatelji, putovanja i uspomene koje nosim za cijeli život. Izuzetno cijenim predan rad svih pedagoga u klubu, jer su upravo njihova posvećenost i ljubav prema plesu učinili veliku razliku u mom razvoju. Zahvaljujući njima postigla sam brojne uspjehe na koje ću uvijek biti ponosna. MoDuS za mene predstavlja puno više od plesnog studija. To je moja druga obitelj koja me naučila disciplini, timskom duhu, upornosti i strasti prema onome što voliš. Iako više ne plešem tamo, uvijek ću vas nositi u srcu i biti ću vaš najveći navijač. Hvala Vam što ste bili temelj mog plesnog, ali i životnog puta. Voli vas vaša Lo.

Modus je više od samog plesa...

Moje iskustvo u plesnom klubu Modus više je od samog plesa – to je priča o rastu, prijateljstvu i zajedništvu. Krenuo sam potpuno od nule, bez plesnog znanja, a kroz godine rada, upornosti i podrške instruktora i članova, postao sam plesač. Klub Modus mi nije samo trening prostor, već druga obitelj – mjesto gdje sam stekao neka od najvrjednijih prijateljstava i naučio vjerovati u sebe.

Bili smo kao "jedna velika obitelj"...

U Modusu osim sto mi pomoglo da naucim ‘baratati’ vlastitim tijelom i sto dan danas primjenjujem nauceno sam stekla i disciplinu kao i odgovornost prema obavezama! Bili smo kao jedna velika obitelj, a smatram da smo i dan danas to jer svaku osobu koju sretnem, sretnem rado, i osjecam se kao da se nikad nismo ni ‘rastali’. Uz sami ples (natjecanja, nastupi i sl.) sam radila uz vrhunske pedagoge te zajedno s njima rasla i ucila sto mi dan danas pomaze u odnosu s ljudima i samom radu, cak bi se usudila reci- vece iskustvo od dvaju fakulteta i edukacija koje sam prosla.